Hodocasce oznacava putovanje u svetiste koje se poduzima s nekom
vjerskom nakanom. Stari zavjet spominje hodocasca u Betel i Dan. 
Krscani su hodocastili s nakanom stovanja znacajnih mjesta u Isusovu
zivotu, kao sto su crkva Svetog groba u Jeruzalemu, podrucja
vezana za svece, a osobito mucenike, poput grobova sv. Petra i Pavla
u Rimu. 
U novije vrijeme ucestala su hodocasca na mjesta gdje se ukazala
Blazena Djevica Marija, kao sto su Lourdes u Francuskoj i Fatima
u Portugalu.
Hodocasnici osobito mnogo mole i cine djela pokore. Primanje 
sakramenata pomirenja i euharistije karakteristicno je za
hodocasnike koji su ostvarili cilj svoga putovanja.