RIM: povjesničari smatraju povijesnom zagonetkom cinjenicom
da se jedno naselje na Apeninskom poluotoku - Rim - 
uspjelo izdici iznad svih ostalih naselja i plemena
razlicitog podrijetla uspio nametnuti i potom organizirati
osvojena podrucja u golemo carstvo. Djelomicno objasnjenje
nalazimo u organizacijskom i vojnickom geniju Rimljana, 
koji su uspjeli nadvladati i razviti snazan patriotizam
kojemu je spasenje i korist republike, a kasnije carstva
bio vrhovni zakon. Duh udruzivanja, umjesnost u
posrednistvu, umjerenost prema podjermljenim pojedincima i 
narodima karakteristike su za ostvarivanje velikog carstva.
Stari Rimljani zivjeli su u uvjerenju kako je njihov grad
srediste prema kojemu su sa svih strana trebali teziti
narodi i pridolaziti bogatstva i odatle je na sve strane
carstva trebalo odlaziti zakon i obicaji.
Od najstarijih vremena Rimljanin je uvjeren kako je sudbina
grada Rima - Urbs - usko povezana sa sudbinom svijeta
- Orbs - i da je organ koji je upravljao gradom - Senat,
bio onaj isti koji je određivao sudbinu svijeta.
Postupno su svi podanici velikog Carstva dosli do odredenog
stupnja zajednickog osjecaja i uzajamne lojalnosti, te su
se medusobno mogli prepoznati u nazivu koji je znacio 
stanje pripadnosti: civis romanus - rimski gradanin.